Vibe coding je super, dok ne dođe u produkciju

Dobili smo projekt. Aplikacija radi, klijent je sretan, prethodni "tim" isporučio je u rekordnom roku. Onda otvoriš repozitorij i shvatiš da nitko (ni klijent, ni izvorni autor, a uskoro ni ti) zapravo ne zna kako ova stvar funkcionira. Nema testova. Nema arhitekture. Ista logika kopirana je na sedam mjesta jer je model svaki put generirao svoju verziju. To nije aplikacija. To je hrpa promptova koja se slučajno kompajlira.

Ovo nije hipotetski scenarij. Ovo je posao koji sve češće radimo.

Što je uopće vibe coding?

Termin je u veljači 2025. skovao Andrej Karpathy, suosnivač OpenAI-ja. Opisao ga je kao pristup u kojem se "potpuno prepustiš vibri, prihvatiš eksponencijale i zaboraviš da kod uopće postoji". Prompt uđe, kod izađe, ti ga ne čitaš, samo testiraš rezultat i tražiš sljedeću izmjenu. Collins English Dictionary proglasio ga je riječju godine 2025. Y Combinator je izvijestio da je kod 25% startupa iz njihove zimske 2025. serije bio 95% generiran AI-jem.

I evo gdje mora biti jasno: nemamo ništa protiv AI-ja u razvoju. Mi ga koristimo svaki dan. Poanta nije alat, poanta je gdje ga puštaš.

Gdje je vibe coding legitiman?

Ima savršeno mjesto, i to mjesto je stvarno korisno:

• Prototip. Trebaš pokazati ideju na sastanku sutra ujutro. Vibe coding je zlato. Napravi, pokaži, baci.
• MVP za validaciju. Testiraš hoće li itko uopće koristiti proizvod prije nego uložiš mjesece. Sasvim legitimno.
• Interni alati koje koristi pet ljudi. Skripta koja parsira CSV jednom tjedno ne treba enterprise arhitekturu.
• Učenje i eksperimentiranje. Odličan način da brzo vidiš kako nešto radi.

Sam Karpathy je to zamislio za "vikend projekte za bacanje". Ključna riječ: za bacanje. Simon Willison, jedan od najtrezvenijih glasova u ovoj priči, formulirao je granicu savršeno: ako je LLM napisao svaki redak tvog koda, ali si sve pregledao, testirao i razumio, to nije vibe coding. To je korištenje LLM-a kao pomoćnika za tipkanje. Razlika nije semantička. Razlika je sve.

Gdje postaje tehnički dug koji nitko ne razumije

Problem počinje u trenutku kad "prototip za bacanje" nitko ne baci, nego ode u produkciju jer "pa radi".

Brojke nisu naša anegdota, nego istraživanja. GitClear je analizirao 211 milijuna redaka promjena koda između 2020. i 2024. Refaktoriranje je palo s 25% promijenjenih redaka u 2021. na ispod 10% u 2024. Kopirani kod se učetverostručio i prvi put u dva desetljeća premašio premješteni kod. Prevodimo: ljudi generiraju sve više, a čiste sve manje.

CodeRabbit je u prosincu 2025. analizirao 470 open-source pull requestova i utvrdio da kod koautoriran s generativnim AI-jem ima otprilike 1,7 puta više "major" problema od koda koji su pisali ljudi: više logičkih grešaka, 75% više pogrešnih konfiguracija, 2,74 puta više sigurnosnih ranjivosti.

A sigurnost? Veracodeova studija iz listopada 2025. pokazala je da su modeli u tri godine dramatično napredovali u generiranju funkcionalnog koda, ali da se sigurnost generiranog koda uglavnom nije popravila. Veći modeli nisu bili bolji od manjih. Podsjetnik iz stvarnog svijeta: kod platforme Lovable, 170 od 1.645 generiranih web aplikacija imalo je propust koji je dopuštao svakome pristup osobnim podacima.

I najbolniji dio, produktivnost koju vibe coding obećava. METR je u srpnju 2025. proveo randomizirano kontrolirano ispitivanje s 16 iskusnih developera na zrelim repozitorijima. Očekivali su da će im AI ubrzati posao za 24%. Rezultat: bili su 19% sporiji. Na tuđem, zrelom kodu, a produkcija je uvijek tuđi, zreli kod, pomoć postaje teret.

Fast Company je to nazvao pravim imenom: "vibe coding mamurluk". I mamurluk uvijek plati netko drugi.

Tko na kraju plaća?

Plaća onaj tko održava. Kad database padne u utorak u 23h (legendarni slučaj gdje je Replitov agent obrisao produkcijsku bazu unatoč izričitoj uputi da ništa ne dira), ne debugira prompt, nego čovjek. A ako taj čovjek nikad nije razumio kod, ne debugira ništa. Zuri u nešto što je stroj generirao, mijenja se svaki put kad ga pokreneš, i nema ga tko objasniti.

To je bit tehničkog duga: nije da je kod loš. Kod duga je da nitko ne zna zašto radi, pa nitko ne zna ni zašto je stao.

Naš stav, bez uvijanja

Vibe coding je alat, ne strategija. Koristi ga da brzo dođeš do "je li ovo uopće vrijedno graditi". Kad je odgovor da, gradi to kao da će živjeti pet godina, jer hoće. To znači arhitektura, testovi, code review, i ljudi koji razumiju svaki kritični put. AI slobodno neka bude za tipkovnicom. Ali odgovornost ostaje na inženjeru.

Ako imaš aplikaciju koja "nekako radi", a nitko ne zna kako, to nije uspjeh koji čeka na skaliranje. To je račun koji čeka da stigne. Radije ga pogledaj prije nego stigne.

---

Povezano:

• 84% developera koristi AI alate. Zašto onda kod nije bolji?
• TypeScript je pobijedio. Ako ga još ne koristite, gubite novac

Naslijedili ste kod koji nitko ne razumije? Ili gradite nešto za dulje od vikenda? Javite nam se, od prototipa do produkcije koja izdrži.